Ovo poglavlje počinje s općenitim informacijama o dizanju Debian GNU/Linuxa, nastavlja s dijelovima o instalacijskim metodama, i završava s nešto savjeta za rješavanje problema.
Parametri dizanja su pod "setting", "options" tab.
Parametri dizanja su parametri Linux kernela koji se obično koriste kako bi se osigurao pravilan rad uređaja. Većim dijelom, kernel sam može saznati informacije o vašim periferijama. Međutim, u nekim ćete mu slučajevima malo morati pomoći.
Potpune informacije o parametrima dizanja se mogu naći u Linux BootPrompt
HOWTO-u; ovo poglavlje navodi samo natuknice o najznačajnijim
parametrima.
Ako sustav dižete prvi put, pokušajte s predodređenim parametrima (tj. nemojte postavljati argumente) i pogledajte radi li točno. Vjerojatno hoće. Ako nije, poslije možete ponovo dignuti sustav i potražiti posebne parametre oji obavještavaju sustav o vašem hardveru.
Kada se kernel digne, rano u postupku trebala bi se pokazati poruka Memory: dostupnok/ukupnok available. ukupno bi trebalo odgovarati ukupnoj količini RAM-a, u kilobajtima. Ako ne odgovara instaliranom RAM-u, morate koristiti parametar mem=ram, gdje je ram veličina memorije, uz nastavak ``k'' za kilobajte, odnosno ``m'' za megabajte. Na primjer, i mem=65536k i mem=64m znače jedno te isto, 64MB of RAM.
Ako je vaš monitor sposoban prikazati jedino crno-i-bijelo, koristite mono argument. Inače će instalacija koristiti boje, što je početna vrijednost.
Ako računalo djeluje kao smrznuto kad dođete do ekrana koji pita o monochrome
ili color prikazu, jednostavno se prebacite na drugu virtualnu konzolu (Alt +
F2 ili Command + F2 na Macu) i ručno pokrenite dbootstrap. Ovaj
bug je izgleda bio ispravljen, ali ponovno izađe na vidjelo svako malo.
Ako se dižete sa serijske konzole, kernel će to obično sam detektirati. Ako je na računalo također priključena grafička kartica (framebuffer) i tipkovnica, a želite dignuti preko serijske konzole, možda ćete morati kernelu navesti argument console=uređaj, gdje je uređaj vaš serijski uređaj, što je obično nešto poput ``ttyS0''.
Opet, podrobni detalji o parametrima dizanja se mogu naći u Linux BootPrompt
HOWTO-u, uz savjete za čudan hardver. Neki česti problemi navedeni
su dolje u Problemi u
postupku dizanja, Poglavlje 6.6.
Instalacijski sustav prepoznaje nekoliko parametara koji bi mogli biti korisni.
Tijekom dizanja ćete možda vidjeti mnoge poruke u obliku can't find nešto, ili nešto not present, can't initialize nešto, ili čak this driver release depends on nešto. Većina tih poruka su bezopasne. Vidite ih jer je kernel instalacijskog sustava izgrađen kako bi radio na računalima s mnogim uređajima. Očito, ničije računalo neće imati svaki mogući uređaj, pa operativni sustav može uputiti nekoliko pritužbi dok traži uređaje kojih nemate. Također ćete možda vidjeti zastajanje sustava na neko vrijeme. Sustav tada čeka na odgovor uređaja koji nije prisutan na vašem sustavu. Ako vam je vrijeme dizanja neprihvatljivo dugo, kasnije možete izgraditi vlastiti kernel (pogledajte Kompajliranje novog kernela, Poglavlje 8.4).
U nekim slučajevima, možda ćete se željeti dignuti iz postojećeg operativnog sustava. Također možete dignuti instalacijski sustav drugim sredstvima, a osnovni sustav instalirati s diska.
Prema sljedećim koracima instalirajte Debian iz svog već postojećeg AmigaOS-a.
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/amigainstall.tgz
and http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
.
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/amigainstall.tgz
na particiji s barem 25 slobodnih MB. Preporučamo vam otpakiravanje u
direktoriju debian. http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/amigainstall.tgz
će napraviti amiga poddirektorij.
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
u direktorij gdje ste otpakirali http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/amigainstall.tgz.
Nemojte mijenjati imena datoteka u tom direktoriju.
debian. Za više informacija o imenima particija pod Linuxom
pogledajte Imena uređaja u
Linuxu, Poglavlje 4.3.
Workbenchu pokrenite instalacijski postupak Linuxa dvostrukim
klikom na ikonu ``StartInstall'' u direktoriju debian.
Možda ćete morati dvaput pritisnuti tipku Return nakon što
instalacijski program ispiše neke informacije za otklanjanje grešaka u prozor.
Potom će zaslon postati siv na nekoliko sekundi. Zatim bi se trebao pojaviti
crni zaslon sa bijelim tekstom, prikazujući svakakve informacije za debugging
kernela. Te poruke mogu prolaziti prebrzo da ih pročitate, ali to je u redu.
Nakon par sekundi trebao bi se automatski pokrenuti instalacijski program, pa
možete nastaviti čitati od Korištenje
dbootstrapa za početnu konfiguraciju sustava, Glava 7.
S druge strane, ako imate problema u dizanju, pogledajte Problemi u postupku dizanja, Poglavlje 6.6.
Prema sljedećim koracima instalirajte Debian iz svog već postojećeg Atari TOS-a.
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/atariinstall.tgz
i http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
.
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/atariinstall.tgz
na particiji s barem 25 slobodnih MB. Preporučamo vam otpakiravanje u
direktoriju debian.
atari. Premjestite
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
u direktorij gdje ste otpakirali http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/atariinstall.tgz.
Nemojte mijenjati imena datoteka u tom direktoriju.
debian. Za više informacija o imenima particija pod Linuxom
pogledajte Imena uređaja u
Linuxu, Poglavlje 4.3.
debian i pritiskom na ``Ok''
u dijaloškom okviru programskih opcija.
Možda ćete morati pritisnuti tipku Return nakon što instalacijski
program ispiše neke informacije za otklanjanje grešaka u prozor. Potom će
zaslon postati siv na nekoliko sekundi. Zatim bi se trebao pojaviti crni
zaslon sa bijelim tekstom, prikazujući svakakve informacije za debugging
kernela. Te poruke mogu prolaziti prebrzo da ih pročitate, ali to je u redu.
Nakon par sekundi trebao bi se automatski pokrenuti instalacijski program, pa
možete nastaviti čitati od Korištenje
dbootstrapa za početnu konfiguraciju sustava, Glava 7.
S druge strane, ako imate problema u dizanju, pogledajte Problemi u postupku dizanja, Poglavlje 6.6.
Prema sljedećim koracima instalirajte Debian iz svog već postojećeg MacOS-a.
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/macinstall.tgz
i http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
.
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/macinstall.tgz
na particiji s barem 25 slobodnih MB. Preporučamo vam otpakiravanje u
direktorij debian.
mac. Premjestite
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
u direktorij gdje ste otpakirali http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/macinstall.tgz.
Nemojte mijenjati imena datoteka u tom direktoriju.
debian. Za više informacija o imenima particija pod Linuxom
pogledajte Imena uređaja u
Linuxu, Poglavlje 4.3.
debian. Pokrenut će se
Linux booter. Izaberite opciju ``Settings'' u izborniku ``File'' i odaberite
snimke kernela i ramdiska u direktoriju debian klikanjem na
odgovarajuće gumbe u gornjem desnom uglu i pronalazeći datoteke u dijalozima za
odabir datoteka. Zatvorite dijalog ``Settings'', snimite postavu i pokrenite
booter pomoću opcije ``Boot Now'' iz izbornika ``File''.
Penguin booter će ispisati neke informacije za otklanjanje grešaka
u prozor. Potom će zaslon postati siv na nekoliko sekundi. Zatim bi se trebao
pojaviti crni zaslon sa bijelim tekstom, prikazujući svakakve informacije za
debugging kernela. Te poruke mogu prolaziti prebrzo da ih pročitate, ali to je
u redu. Nakon par sekundi trebao bi se automatski pokrenuti instalacijski
program, pa možete nastaviti čitati od Korištenje dbootstrapa za početnu
konfiguraciju sustava, Glava 7.
S druge strane, ako imate problema u dizanju, pogledajte Problemi u postupku dizanja, Poglavlje 6.6.
Debian možete instalirati sa ext2fs ili Minix particije. Na primjer, ta tehnika instalacije odgovara slučaju kada potpuno uklanjate svoj sadašnji Linux sustav s Debianom.
Primjetite da particija sa koje instalirate ne smije biti ona
na koju instalirate Debian (dakle, /, /usr,
/lib, i sve to).
Za instalaciju s postojeće Linux particije slijedite ove upute.
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
Ako imate CD koji je bootable, a vaša arhitektura i sustav podržavaju dizanje s CD-ROM-a, diskete vam uopće nisu potrebne. Za sada je BVME6000 jedina Motorola 680x0 podarhitektura koja podržava dizanje s CD-ROM-a.
Osnovni Debian sustav možete instalirati s CD-ROM-a čak i ako s njega ne možete dignuti sustav. Jednostavno dignite sustav koristeći drugačiji medij, kao što su diskete. Kada dođe vrijeme instalacije osnovnog sustava i dodatnih paketa, instalacijskom sustavu pokažite svoj CD-ROM pogon, kako je opisano u ``Instalacija osnovnog sustava'', Poglavlje 7.14.
Morate postaviti RARP server, BOOTP server i TFTP server.
Reverse Address Resolution Protocol (RARP, protokol za obratno razrješavanje adresa) je jedan od načina da svom klijentu kažete koju IP adresu treba koristiti. Drugi način je BOOTP protokol. BOOTP je IP protokol koji obavještava računalo o njegovoj IP adresi i gdje na mreži može naći boot snimku. Na VMEbus sustavima postoji još jedna alternativa: IP adresa se može podesiti ručno u boot ROM-u.
TFTP (Trivial File Transfer Protokol -- trivijalni protokol za prijenos datoteka) služi za posluživanje boot snimke klijentu. Teoretski, može se koristiti bilo koji poslužitelj na bilo kojoj platformi koji implementira ove protokole. Primjeri u ovom poglavlju pokazuju naredbe za SunOS 4.x, SunOS 5.x (iliti Solaris) i GNU/Linux.
Kako biste namjestili RARP, morate saznati Ethernet adresu klijenta (tzv. MAC adresu). Ako vam ta informacija nije poznata, možete se dignuti u ``Rescue'' modu (dakle, sa Rescue Floppy diskete) i koristiti naredbu /sbin/ifconfig eth0.
Pod GNU/Linuxom morate naseliti kernelovu RARP tablicu. Pokrenite
/sbin/rarp -s hostname-klijenta enet-adr-klijenta
/usr/sbin/arp -s ip-klijenta enet-adr-klijenta
Ako dobijete poruku SIOCSRARP: Invalid argument vjerojatno trebate učitati rarp kernel modul ili rekompajlirati kernel da bi podržao RARP. Probajte modprobe rarp pa onda opet rarp naredbu.
Pod SunOS-om morate osigurati da hardverska Ethernet adresa klijenta bude
navedena u ``ethers'' bazi podataka (ili u datoteci /etc/ethers,
ili preko NIS/NIS+) te u ``hosts'' bazi podataka. Zatim morate pokrenuti RARP
daemon. Na SunOS-u 4 (kao root) zadajte naredbu: /usr/etc/rarpd
-a; na SunOS-u 5 koristite /usr/sbin/rarpd -a.
Postoje dva BOOTP poslužitelja dostupna za GNU/Linux, CMU bootpd i ISC dhcpd,
koji se nalaze u paketima bootp i dhcp na Debian
GNU/Linuxu.
Da bi koristili CMU bootpd, morate prvo od-komentirati (ili dodati) relevantni
redak u /etc/inetd.conf. Na Debian GNU/Linuxu, da bi to napravili
možete pokrenuti update-inetd --enable bootps, pa
/etc/init.d/inetd reload. Drugdje, redak u pitanju treba ovako
izgledati:
bootps dgram udp wait root /usr/sbin/bootpd bootpd -i -t 120
Sad morate napraviti /etc/bootptab datoteku. Ovo ima poznati i
kriptični oblik kao dobre stare BSD printcap(5),
termcap(5), i disktab(5) datoteke. Za više
informacija pogledajte bootptab(5) man stranicu. Za CMU bootpd,
morat ćete znati hardversku (MAC) adresu klijenta.
Nasuprot tome, podešavanje BOOTP-a s ISC dhcpd-om je stvarno
lagano, zato što on BOOTP klijente tretira kao osrednje specijalan slučaj DHCP
klijenata. Zapravo ne trebate znati hardversku (MAC) adresu klijenta osim ako
želite odrediti neke opcije kao što su ime datoteke boot snimke ili NFS root
path na klijent-po-klijent principu, ili ako ne želite dodijeliti fiksne adrese
vašim strojevima koriteći BOOTP i/ili DHCP. Jednostavno dodajte allow
bootp naredbu u blok postavki za podmrežu koja sadrži klijenta, i
ponovno pokrenite dhcpd s /etc/init.d/dhcpd restart.
Da bi TFTP poslužitelj proradio, najprije morate provjeriti je li uključen
tftpd. Obično se uključuje sljedećim redom u
/etc/inetd.conf:
tftp dgram udp wait root /usr/etc/in.tftpd in.tftpd /tftpboot
Pogledajte u tu datoteku i zapamtite direktorij korišten kao argument za
tftpd; trebat će vam poslije. Opcija -l kod nekih
verzija in.tftpd uključuje zapisivanje svih zahtjeva u logove
sustava; to je korisno za dijagnosticiranje grešaka pri dizanju. Ako ste
morali promijeniti /etc/inetd.conf, morate o tome obavijestiti
pokrenuti inetd proces. Na Debian stroju pokrenite
/etc/init.d/netbase reload (za potato/2.2 i novije sustave
koristite /etc/init.d/inetd reload); na drugim strojevima saznajte
PID inetda i pokrenite kill -HUP
inetd-pid.
Zatim, TFTP boot snimku koja vam je potrebna, iz Opis datoteka instalacijskog
sustava, Poglavlje 5.4, smjestite u tftpdov direktorij za boot
snimke. Općenito, to će biti /tftpboot. Zatim morate napraviti
simboličku vezu na tu datoteku iz datoteke koju će tftpd koristiti
za dizanje određenog klijenta. Na žalost, ime datoteke određuje TFTP klijent,
a čvrstih standarda nema.
Često će ime datoteke koju TFTP klijent traži biti u obliku
heksadecimalni-ip-klijentaarhitektura-klijenta. Kako biste
izračunali heksadecimalni-ip-klijenta, svaki bajt klijentove IP
adrese pretvorite u heksadecimalni zapis. Ako vam je pri ruci stroj s
programom bc, možete to učiniti pomoću njega. Prvo zadajte
naredbu obase=16 koja uključuje heksadecimalni izlaz, a zatim
upišite, jedan po jedan, pojedine dijelove klijentovog IP-a. Što se tiče
arhitektura-klijenta, isprobajte neke vrijednosti.
Nakon što odredite ime, vezu napravite ovako: ln /boot/tftpboot.img /boot/ime-datoteke.
Za BVM i Motorola VMEbus sustave, kopirajte http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/bvme6000/linuxbvme6000,
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/bvme6000/rootbvme6000.bin,
http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/bvme6000/tftplilo.bvme,
and http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/bvme6000/tftplilo.conf
u /tftpboot/.
Zatim podesite svoje boot ROM-ove odnosno BOOTP poslužitelj tako da se na
početku s TFTP poslužitelja učita datoteka tftplilo.bvme odnosno
tftplilo.mvme. Za dodatne, specifične konfiguracijske informacije
pročitajte datoteku tftplilo.txt za svoju podarhitekturu.
Sada biste trebali biti spremni za dizanje svog sustava. Nakon dizanja VMEbus sustava dobit ćete LILO Boot: prompt. Na njemu upišite jedno od sljedećeg kako biste dignuli Linux i započeli instalaciju uz vt102 emulaciju terminala:
Možete nadopisati ``TERM=vt100'' za vt100 emulaciju terminala; npr. ``i6000 TERM=vt100 Return''.
NIJE JOŠ NAPISANO
Bliskije je TFTP instalaciji za sustave s malo memorije jer više ne želite učitati ramdisk, nego dignuti novostvoreni NFS root datotečni sustav. Zato morate zamijeniti simboličku vezu na tftpboot snimku simboličkom vezom na snimku kernela (npr. linux-a.out). Moje iskustvo dizanja preko mreže je zasnovano isključivo na RARP/TFTP što zahtijeva sve demone na istom poslužitelju (sparc radna stanica tftp zahtjev šalje natrag poslužitelju koji je odgovorio na njen prethodni rarp zahtjev). Međutim, Linux podržava i BOOTP protokol, ali ja ne znam kako ga podesiti :-((. Mora li i on biti dokumentiran u ovom priručniku?
Ako imate problema i kernel se `objesi' pri dizanju, ne prepoznaje periferije koje imate, ili diskovi nisu točno prepoznati, prva stvar koju trebate provjeriti su parametri dizanja, kao što je objašnjeno u Parametri dizanja, Poglavlje 6.1.
Problemi se često mogu riješiti uklanjanjem dodataka i uređaja te ponovnim pokušajem dizanja.
Ako imate još problema, predajte izvještaj o bugu. Pošaljite poruku na
submit@bugs.debian.org. Ovaj
tekst mora biti u prvim redovima poruke:
Package: boot-floppies
Version: verzija
Svakako zamijenite verzija verzijom boot-floppies seta kojeg ste koristili. Ako ne znate verziju, koristite datum kada ste ih skinuli, i uključite distribuciju iz koje ste ih uzeli (npr. ``stable'', ``frozen'').
Također biste trebali u svom bug izvještaju uključiti sljedeće informacije:
architecture: m68k
model: vaš opći proizvođač hardvera i model
memory: količina RAM-a
scsi: SCSI kontroler, ako ga imate
cd-rom: model i vrsta sučelja CD-ROM-a, npr. ATAPI
network card: mrežna kartica, ako ju imate
pcmcia: detalji o svim PCMCIA uređajima
Ovisno o prirodi buga, također bi moglo biti korisno navesti instalirate li na IDE ili SCSI diskove, druge periferne uređaje kao što je zvučna kartica, kapacitet diska, te model grafičke kartice.
U bug izvještaju opišite problem i u slučaju rušenja kernela navedite zadnje vidljive poruke kernela. Opišite korake kojima ste sustav doveli u problematično stanje.