dbootstrap
a za početnu konfiguraciju sustava
dbootstrap
dbootstrap
je ime programa koji se pokreće nakon što ste digli
instalacijski sustav. Odgovoran je za početnu konfiguraciju sustava i
instalaciju ``osnovnog sustava''.
Glavni posao dbootstrap
a i svrha početne konfiguracije sustava je
podesiti vitalne dijelove vašeg sustava. Na primjer, možda ćete morati
koristiti stanovite ``kernel module'', upravljački programi (eng. driver)
povezani s kernelom. Među tim modulima je podrška za hardver za pohranu
podataka, mreže, posebne jezike, te podrška za druge uređaje koja nije
automatski ugrađena u kernel koji koristite.
Particioniranje diskova, formatiranje particija, i podešavanje mreže također
vrši dbootstrap
. Ova osnovna podešavanja se rade na početku, jer
su često potrebna za pravilan rad vašeg sustava.
dbootstrap
je jednostavna, znakovna aplikacija, dizajnirana za
maksimalnu kompatibilnost u svim situacijama (kao što je instalacija preko
serijske linije). Vrlo ga jednostavno koristiti. Linearno će vas voditi korak
po korak u instalacijskom procesu. Možete se i vratiti te ponoviti korake ako
uvidite da ste pogriješili.
U dbootstrap
u se kreće tipkama strelicama, Enter i
Tab.
Ako ste iskusan korisnik Unixa ili Linuxa, pritisnite lijevi Alt+F2
kako biste prešli na drugu virtualnu konzolu. Što će reći, tipku
Alt s lijeve strane razmaknice, i funkcijsku tipku F2,
istovremeno. To je odvojen prozor sa klonom Bourne ljuske zvanim
ash
. U ovom trenutku sustav je dignut s RAM diska i dostupan vam
je ograničen skup Unix alata. Popis dostupnih programa možete vidjeti naredbom
ls /bin /sbin /usr/bin /usr/sbin. Sve zadatke koje mogu učiniti
obavljajte izbornikom -- ljuska i naredbe su tu samo za slučaj da nešto pođe
krivo. Konkretno, trebali biste uvijek koristiti izbornik, a ne ljusku, za
aktiviranje swap particije, jer program ne može otkriti da ste to učinili iz
ljuske. Pritisnite lijevi Alt-F1 za povratak u izbornik. Linux pruža
do 64 virtualne konzole, iako Rescue Floppy disketa koristi samo nekoliko.
Poruke o greškama se preusmjeravaju na treći virtualni terminal (zvan
tty3). Tom terminalu možete pristupiti pritiskom na lijevi
Alt-F3 (pritisnite tipku Alt u isto vrijeme kad i funkcijsku
tipku F3); vratite se u dbootstrap
pomoću lijevi
Alt-F1.
Ove poruke se također mogu naći u /var/log/messages
. Nakon
instalacije, ovaj log se kopira u /var/log/installer.log
na vašem
novom sustavu.
Prvi ekran koji će vam dbootstrap
predstaviti je ``Napomene za ovu
verziju''. Ovaj ekran predstavlja informacije o verziji
boot-floppies
softvera koji koristite, i daje kratki uvod o Debian
razvijateljima.
Možda ćete vidjeti dijaloški okvir koji kaže ``Instalacijski program saznaje
trenutno stanje vašeg sustava i slijedeći korak instalacije kojeg treba
izvesti.''. Na nekim sustavima nestat će prebrzo da bi ga pročitali. Taj
dijaloški okvir ćete viđati između koraka u glavnom izborniku. Instalacijski
program, dbootstrap
, će provjeravati stanje sustava između svakog
koraka. To provjeravanje vam omogućava ponovno pokretanje instalacije bez
gubljenja posla kojeg ste već obavili, u slučaju da srušite sustav usred
instalacijskog postupka. Ako morate opet pokrenuti instalaciju, morat ćete
odabrati boju, konfigurirati tipkovnicu, opet uključiti swap particiju i opet
montirati sve diskove koje ste inicijalizirali. Sve ostalo što ste učinili
pomoću instalacijskog sustava bit će sačuvano.
Tokom cijelog instalacijskog postupka bit će vam ponuđen glavni izbornik,
naslovljen ``Glavni izbornik instalacije Debian GNU/Linuxa''. Izbori na vrhu
izbornika će se mijenjati pokazujući vaš napredak u instaliranju sustava. Phil
Hughes je napisao u Linux
Journal
u da biste mogli naučiti pile da instalira Debian!
Želio je reći, instalacijski postupak je uglavnom lupanje po tipci
Enter. Prvi izbor u instalacijskom izborniku je sljedeća radnja koju
biste trebali poduzeti prema onome što sustav otkrije da ste već učinili.
Trebao bi glasiti ``Dalje''. Sada dolazi sljedeći korak u instalaciji sustava.
Osvijetlite izbor ``Dalje'' i pritisnite Enter kako biste
konfigurirali tipkovnicu. Odaberite tipkovnicu koja odgovara rasporedu vašeg
jezika (dakle ``Croatian''), ili odaberite nešto približno ako željeni raspored
nije naveden. Nakon što se instalacija sustava završi moći ćete odabrati
raspored iz šireg raspona izbora (kao root pokrenite kbdconfig
nakon završetka instalacije).
Osvijetlite željeni izbor tipkovnice i pritisnite Enter. Kursor pomičite tipkama strelicama -- one su na istom mjestu u svim rasporedima, pa ne ovise o konfiguraciji tipkovnice.
Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, sljedećih nekoliko koraka će biti preskočeno jer nema lokalnog diska za particioniranje. U tom slučaju, vaš sljedeći korak će biti ``Konfiguracija mreže'', Poglavlje 7.13. Nakon toga ćete montirati svoju NFS root particiju u ``Montiranje već inicijalizirane particije'', Poglavlje 7.10.
U nekim neuobičajenim situacijama, možda ćete željeti pred-učitati kernel module s floppy pogona. Općenito, možete ignorirati ovaj izbor.
Jesmo li vam rekli da napravite backup? Evo vaše prve prilike za brisanje svih podataka na vašim diskovima, i vaše zadnje prilike za čuvanje svog starog sustava. Ako još niste napravili backup svih diskova, izvadite disketu, resetirajte sustav, i napravite ga.
Ako još niste particionirali svoje diskove za Linux native i Linux swap datotečne sustave kako je opisano u Particioniranje prije instalacije, Poglavlje 4.6, sljedeći korak će biti ``Particioniranje tvrdog diska''. Ako ste već stvorili barem po jednu Linux native i Linux swap particiju, ``Dalje'' će glasiti ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'', a ovaj korak čak možete preskočiti ako vaš sustav ima malo memorije i morali ste uključiti swap particiju čim se sustav digao. Što god izbor ``Dalje'' bio, možete pomoću tipke za dolje odabrati ``Particioniranje tvrdog diska''.
Izbor ``Particioniranje tvrdog diska'' vam nudi popis diskova koje možete particionirati i pokreće aplikaciju za particioniranje. Morate stvoriti barem jednu ``Linux native'' (vrsta 83) particiju, a vjerojatno želite barem jednu ``Linux swap'' (vrsta 82) particiju, kako je objašnjeno u Particioniranje tvrdog diska, Glava 4. Ako niste sigurni kako biste particionirali sustav, vratite se i pročitajte to poglavlje.
Ovisno o vašoj arhitekturi koriste se različiti programi. Na vašoj arhitekturi je dostupan sljedeći program ili programi:
atari-fdisk
fdisk
a; pročitajte man stranicu atari-fdiska
.
amiga-fdisk
fdisk
a; pročitajte man stranicu amiga-fdiska
.
mac-fdisk
fdisk
a; pročitajte man stranicu mac-fdiska
.
mac-fdisk
fdisk
a koja se također koristi na BVM i
Motorola VMEbus sustavima; pročitajte man
stranicu pmac-fdiska
.
Jedan od tih programa će se automatski pokrenuti kada odaberete
``Particioniranje tvrdog diska''. Ako ne želite onoga koji se automatski
pokreće, izađite iz njega, prebacite se u ljusku (na tty2) i ručno upišite ime
programa kojeg želite koristiti (i argumente, ako je potrebno). Zatim u
dbootstrap
u preskočite korak ``Particioniranje tvrdog diska'' i
nastavite sa sljedećim korakom.
Toplo se preporuča swap particija, ali, ako baš inzistirate, i ako vaš sustav ima više od 5MB RAM-a, možete bez nje. Ako to želite učiniti, odaberite izbor ``Nastaviti bez swap particije''.
Ovo će biti sljedeći korak nakon što stvorite jednu particiju diska. Možete inicijalizirati i aktivirati novu swap particiju, aktivirati prethodno inicijaliziranu, ili nastaviti bez swap particije. Uvijek je dopušteno ponovo inicijalizirati swap particiju, pa odaberite ``Inicijaliziranje i uključivanje swap particije'' osim ako ste sigurni da znate što radite.
Ovaj izbor će vam najprije dati dijaloški okvir u kojem piše ``Odaberite particiju koju treba uključiti kao swap uređaj.''. Zadani uređaj bi trebao biti swap particija koju ste već napravili; ako je tako, samo pritisnite Enter.
Na kraju dolazi upit za potvrdu, jer će inicijalizacija uništiti sve trenutne podatke na particiji. Ako je sve u redu, odaberite ``Da''. Zaslon će bljesnuti pri pokretanju inicijalizacijskog programa.
U ovom trenutku, sljedeći ponuđeni izbor bi trebao biti ``Inicijaliziranje Linux particije''. Ako nije, to je zato što niste završili particioniranje diska, ili niste odabrali nijedan od izbora koji se tiču vaše swap particije.
Možete inicijalizirati Linux particiju, ili montirati već inicijaliziranu.
Primjetite da dbootstrap
neće nadograditi stari sustav
bez njegova uništavanja. Ako nadograđujete, Debian se obično može sam
nadograditi i dbootstrap
vam neće biti potreban. Za pomoć u
nadograđivanju na Debian 2.2 pogledajte upute o
nadograđivanju
.
Prema tome, ako koristite stare particije koje nisu prazne, tj. ako želite jednostavno odbaciti ono što je sada na njima, trebali biste ih inicijalizirati (što briše sve datoteke). Štoviše, morate inicijalizirati sve particije koje ste stvorili u koraku particioniranja. Skoro jedini razlog za montiranje particije bez inicijaliziranja u ovom trenutku jest ako ste na njoj već proveli neki dio instalacijskog postupka pomoću istog seta instalacijskih disketa.
Odaberite ``Inicijaliziranje Linux particije'' za inicijaliziranje i montiranje
/
particije. Prva particija koju montirate ili inicijalizirate
bit će montirana kao /
(što se čita kao ``root'' -- korijen).
Bit ćete upitani treba li održati ``Pre-2.2 Linux Kernel Compatibility?''. Ako ovdje kažete ``Ne'' znači da nećete moći pokrenuti 2.0 ili ranije Linux kernele na vašem sustavu, jer će datotečni sustav imati neke osobine koje 2.0 kernel ne podržava. Ako znate da nikad nećete morati pokrenuti kernel 2.0 ili ranije sorte, tada možete ostvariti neke manje koristi tako što ćete ovdje reći ``Ne''. Postavljena vrijednost je ``Da'' zbog kompatibilnosti.
Također ćete biti upitani o tome treba li pregledati disk za lošim blokovima. Postavljena vrijednost je preskakanje ovog pregledavanja, jer to može oduzeti puno vremena, a moderni kontroleri diskovnih pogona interno detektiraju i ispravno postupaju s lošim blokovima. Ipak, ako ste imalo nesigurni o kvaliteti vašeg diskovnog pogona, ili ako imate prilično star sustav, trebali biste napraviti pregled loših blokova.
Sljedeća pitanja su tek potvrđivanja. Bit ćete pitani da potvrdite svoje
postupke, jer je inicijaliziranje destruktivno po sve podatke na particiji, i
bit ćete obaviješteni da se particija montira kao /
. (Tehnički,
montira se na /target
; kada ponovno dignete sustav, to će postati
/
.)
Jednom kad ste montirali /
particiju, ako imate dodatne datotečne
sustave koje želite inicijalizirati i montirati, trebate koristiti izbor
``Alternativa''. Ovo je za one koji su stvorili zasebne particije za
/boot
, /var
, /usr
ili druge, koje sada
treba inicijalizirati i montirati.
Alternativa ``Inicijaliziranje Linux particije'', Poglavlje 7.9 je korak ``Montiranje već inicijalizirane particije''. Koristite ga ako nastavljate prekinutu instalaciju ili želite montirati particije koje su već inicijalizirane ili koje imaju podatke koje želite zadržati.
Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, u ovom trenutku želite NFS-om
montirati root particiju s udaljenog NFS poslužitelja. Navedite stazu do NFS
poslužitelja po stanadardnoj NFS sintaksi, dakle,
ime-ili-IP-poslužitelja:staza-na-poslužitelju.
Ako morate montirati dodatne datotečne sustave, možete to učiniti sada.
staza-na-poslužitelju za BVM i Motorola VMEbus sustave bi trebala
odgovarati stazi navedenoj u tftplilo.conf
na TFTP poslužitelju;
to Linux kernelu govori koji direktorij treba montirati nakon dizanja
instaliranog sustava. Predodređena staza u tftplilo.conf
je
/nfshome/%C
, gdje se %C zamjenjuje IP adresom
klijenta koji se diže, u notaciji sa četiri točke.
Ako već niste podesili svoju mrežu kako je opisano u ``Konfiguracija mreže'', Poglavlje 7.13, onda će odabiranje NFS instalacije to od vas zatražiti.
Sljedeći korak je instaliranje kernela i kernel modula na vaš novi sustav.
Bit će vam ponuđen meni uređaja s kojih možete instalirati kernel. Odaberite prikladan uređaj s kojeg želite instalirati kernel i module. Sjetite se kako možete koristiti bilo koji dostupni uređaj, i da niste ograničeni na korištenje uređaja koji ste koristili za montiranje (vidi Metode instaliranja Debiana, Glava 5).
Primijetite da će se prikazani izbori razlikovati ovisno o tome koji hardver je
dbootstrap
detektirao. Ako instalirate sa službenog CD-ROM-a,
softver bi trebao automatski ispravno postupiti.
Ako instalirate s lokalnog datotečnog sustava, imate dva izbora. Odaberite
uređaj ``harddisk'' ako particija diska još nije montirana; odaberite uređaj
``mounted'' ako jest. U oba slučaja, bit će vam postavljeno pitanje
``Odaberite stazu Debian arhive'' -- ovo je direktorij na disku gdje ste
stavili potrebne instalacijske datoteke iz Dizanje sustava s tvrdog diska,
Poglavlje 6.3. Ako imate lokalni mirror Debian arhive, možete ga koristiti
tako da upišete taj direktorij, često /archive/debian
. Takve
arhive karakteriziraju strukture direktorija kao što su
debian/dists/stable/main/disks-m68k/current
. Možete sami upisati
stazu, ili koristiti <...> dugme za pregledavanje stabla
datotečnog sustava.
Nastavljajući diskusiju o instalaciji s lokalnog diska ili sličnog medija (kao
što je NFS), bit ćete upitani za direktorij koji sadrži potrebne datoteke (što
može biti bazirano na vašoj podarhitekturi). Primijetite da sustav može
inzistirati da se datoteke nalaze na preciznoj lokaciji, uključujući
poddirektorije, ako ih ima. Pogledajte logove na tty3 (vidi Korištenje ljuske i
pregled logova, Poglavlje 7.1.1) gdje će dbootstrap
zapisati
lokacije datoteka koje traži.
Ako se pojavi izbor ``default'', trebate ga koristiti. Ako ne, probajte izbor
``list'' da dbootstrap
sam proba naći datoteke (ali primijetite
kako ovo može biti vrlo sporo ako montirate preko NFS-a). Kao posljednji
izbor, koristite izbor ``manual'' da bi ručno odabrali direktorij.
Na Macintosh sustavima bit će vam ponuđena tri izbora zbog hira u Linux HFS kodu:
/instmnt/debian/.finderinfo
/instmnt/debian/.resource
/instmnt/debian
Same podatke sadrži samo zadnji direktorij. Ili upišite pravu stazu, ili
preskočite izbore .finderinfo
i .resource
.
Ako instalirate s disketa, morat ćete ubaciti Rescue Floppy disketu (koja je vjerojatno već unutra), te Driver Floppies disketu.
Ako kernel i module želite instalirati putem mreže, možete to učiniti koristeći opcije ``network'' (HTTP) ili ``nfs''. Vaša mrežna sučelja mora podržavati standardni kernel (pogledajte Periferije i ostali hardver, Poglavlje 2.4). Ako opcije ``nfs'' nema, morate odabrati ``Odustajem'', vratiti se i odabrati korak ``Konfiguracija mreže'' (pogledajte ``Konfiguracija mreže'', Poglavlje 7.13), te ponovite ovaj korak. Za opciju ``nfs'' ćete trebati odrediti ime i stazu NFS poslužitelja. Uz pretpostavku da ste stavili snimke Rescue Floppy i Driver Floppies disketa na odgovarajuće mjesto na NFS poslužitelju, te datoteke bi trebale biti dostupne za instaliranje kernela i modula. Za opciju ``network'', trebat ćete odrediti URL što uključuje ime poslužitelja i direktorija.
Odaberite ``nfs'' opciju, i onda recite dbootstrap
u ime vašeg NFS
poslužitelja i stazu. Uz pretpostavku da ste stavili snimke Rescue Floppy i
Driver Floppies disketa na odgovarajuće mjesto na NFS poslužitelju, te datoteke
bi trebale biti dostupne za instaliranje kernela i modula. NFS datotečni
sustav će biti montiran pod /instmnt
. Odaberite lokaciju datoteka
kao i u ``harddisk'' ili ``mounted''.
Odaberite ``network'' opciju, i recite dbootstrap
u URL i stazu do
Debian arhive. Pretpostavljena vrijednost će obično raditi, a u svakom
slučaju, staza je vjerojatno točna za bilo koji službeni Debian mirror, čak i
ako promijenite poslužitelj. Možete odabrati skidanje datoteka kroz proxy
poslužitelj; samo upišite server ...ova rečenica nije
dovršena...
Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, trebali ste već konfigurirati mrežu kako je opisano u ``Konfiguracija mreže'', Poglavlje 7.13. Sada bi vam trebala biti ponuđena opcija za instaliranje kernela i modula preko NFS-a. Nastavite koristeći goreopisanu ``nfs'' opciju.
Za druge instalacijske medije mogu biti potrebni drugi koraci.
Odaberite opciju ``Konfiguracija modula podrške uređajima'' i potražite uređaje koje imate na svom sustavu. Konfigurirajte njihove drivere i oni će se učitavati pri svakom dizanju sustava.
Sada ne morate konfigurirati sve svoje uređaje; bitno je da konfigurirate one koji su potrebni za instaliranje osnovnog sustava. Među njima su Ethernet driveri.
U bilo kojem trenutku nakon instalacije sustava možete ponovo konfigurirati
module programom modconf
.
Morate konfigurirati mrežu čak i ako je nemate, ali morate odgovoriti samo na prva dva pitanja -- ``Izaberite ime računala'' i ``Je li vaš sustav povezan na mrežu?''.
Ako ste povezani na mrežu, trebat će vam informacije koje ste prikupili u Informacije koje će vam biti potrebne, Poglavlje 3.2. Međutim, ako je vaša primarna veza na mrežu PPP, NEMOJTE konfigurirati mrežu.
dbootstrap
će postaviti nekoliko pitanja o vašoj mreži; popunite
odgovore informacijama iz Informacije koje će vam biti
potrebne, Poglavlje 3.2. Sustav će također prikazati vaše mrežne
informacije i zatražiti potvrdu. Zatim morate navesti mrežni uređaj koji
koristi vaša primarna mrežna veza. To će obično biti ``eth0'' (prvi Ethernet
uređaj).
Neki tehnički detalji koji biste možda željeli znati: program pretpostavlja da
je mrežna IP adresa bitovni AND IP adrese vašeg sustava i vašeg netmaska.
Pretpostavit će da je broadcast adresa bitovni OR IP adrese vašeg sustava i
bitovne negacije netmaska. Pretpostavit će da je vaš gateway poslužitelj
ujedno i vaš DNS poslužitelj. Ako ne uspijete naći nijedan od tih odgovora,
koristite pretpostavljene -- ako bude potrebno, možete ih promijeniti nakon
instalacije sustava uređivanjem /etc/network/interfaces
.
Tokom koraka ``Instalacija osnovnog sustava'' bit će vam ponuđen popis uređaja s kojih možete instalirati osnovni sustav. Odaberite odgovarajući uređaj.
Ako odlučite instalirati s datotečnog sustava na tvrdom disku ili s CD-ROM-a,
bit ćete upitani za stazu do datoteke http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
. Ako imate službeni medij, zadana vrijednost bi trebala biti točna. Inače
upišite stazu do osnovnog sustava, relativno na točku montiranja medija. Kao i
u koraku ``Instalacija kernela operativnog sustava i modula'', možete ili
prepustiti dbootstrap
u da sam nađe datoteku ili upisati stazu.
Ako odlučite instalirati s disketa, po redu ubacujte osnovne diskete, kao što
traži dbootstrap
. Ako jedna od osnovnih disketa bude nečitljiva,
morat ćete pripremiti novu disketu i ubacivati sve diskete u sustav ispočetka.
Nakon što su pročitane sve diskete, sustav će instalirati sadržane datoteke.
To bi na sporim sustavima moglo potrajati 10 ili više minuta, a na bržima
manje.
Ako osnovni sustav instalirate NFS-om, odaberite NFS i nastavite. Bit ćete
pitani za poslužitelj, dijeljeni direktorij na njemu, te poddirektorij u kojem
se može naći datoteka http://http.us.debian.org/debian/dists/potato/main/disks-m68k/current/base2_2.tgz
. Ako imate problema u NFS montiranju, provjerite podudara li se vrijeme na
NFS poslužitelju više manje s vremenom na klijentu. Datum možete postaviti na
tty2
pomoću naredbe date; morat ćete ga ručno
postaviti. Pogledajte man stranicu date(1)
.
Do sada ste učitali sve datoteke koje čine minimalni Debian sustav, ali potrebno je još malo konfiguracije prije nego sustav bude spreman za rad.
Bit ćete pitani za svoju vremensku zonu. Možete ju navesti na mnogo načina; predlažemo vam da u popisu ``Direktoriji:'' odaberete svoju zemlju (ili kontinent; dakle, ``Europe''). Sada možete odabrati svoj zemljopisni položaj (tj. zemlju, pokrajinu, državu, ili grad; dakle, ``Zagreb'') u popisu ``Zone:''.
Zatim ćete biti pitani je li sat vašeg sustava namješten na GMT ili lokalno vrijeme. Odaberite GMT (tj. ``Da'') ako će na vašem računalu raditi samo Unix; odaberite lokalno vrijeme (tj. ``Ne'') ako ćete uz Debian raditi na nekom drugom operativnom sustavu. Unix (a Linux nije iznimka) općenito ima sat sustava po GMT-u, a vidljivo vrijeme pretvara u lokalnu vremensku zonu. To omogućava sustau praćenje promjena vremena i prijestupnih godina, a korisnici logirani iz drugih vremenskih zona čak mogu pojedinačno namjestiti vremensku zonu na svom terminalu.
Ako odlučite namjestiti tvrdi disk tako da se izravno diže Linux, a ne instalirate na radnu stanicu bez diska, bit ćete pitani želite li instalirati master boot record. Ako ne koristite boot manager (što je vjerojatno istina ako ne znate što je boot manager) i nemate drugih operativnih sustava na istom stroju, na to pitanje odgovorite ``Da''. Ako odgovorite ``Da'', slijedi pitanje želite li Linux dizati automatski s diska kada uključite sustav. Time Linux root particija postaje bootable particija -- ona koja se učitava s tvrdog diska.
Primjetite da je dizanje više operativnih sustava na jednom stroju još uvijek pomalo crna magija. Ovaj dokument ni ne pokušava dokumentirati razne boot managere, različite po arhitekturi i čak po podarhitekturi. Za više informacija pogledajte dokumentaciju svog boot managera. Zapamtite: kada radite s boot managerom, opreza nikad dosta.
FIXME: o boot manageru
Ako instalirate na radnu stanicu bez diska, dizanje s lokalnog diska očito nema smisla, i ovaj korak će biti preskočen.
Prvo samostalno dizanje vašeg sustava je ono što električari zovu ``dimni test''. Ako je u disketnom pogonu disketa, izvadite ju. Odaberite izbor ``Ponovno dizanje sustava''.
Ako se dižete izravno u Debian i sustav se ne pokrene, koristite ili izvorni instalacijski medij (na primjer, Rescue Floppy disketu), ili ubacite Custom Boot disketu ako ste ju pripremili, i resetirajte sustav. Ako ne koristite Boot disketu, vjerojatno ćete morati dodati neke argumente. Ako se dižete pomoću Rescue Floppy diskete ili slične tehnike, morate navesti rescue root=root, gdje je root vaša root particija, kao što je ``/dev/sda1''.
Ako ste upravo obavili instalaciju na BVM ili Motorola VMEbus stroj bez diska:
nakon što se s TFTP poslužitelja učita program tftplilo
, na
LILO Boot: promptu napišite jedno od sljedećeg:
Debian bi se trebao dignuti i trebali biste vidjeti iste poruke kao pri prvom dizanju instalacijskog sustava, uz neke nove poruke.
Račun (engl. account) root se također naziva nadkorisnik (engl. super-user); to je login koji nadilazi sve sigurnosne zaštite vašeg sustava. rootov račun bi trebalo koristiti samo za administriranje sustava, i to što je manje vremena moguće.
Svaka lozinka koju napravite bi trebala sadržavati od 6 do 8 znakova, i velika i mala slova, kao i znakove punktuacije . Budite osobito pažljivi kad budete podešavali vašu root lozinku, jer je to tako moćan korisnički račun. Izbjegavajte riječi iz riječnika ili upotrebu bilo kakvih osobnih informacija koje se mogu pogoditi.
Ako vam itko ikad kaže da mu treba vaša root zaporka, budite izuzetno oprezni. Pod običnim okolnostima nikad ne biste smjeli dati svoj root račun, osim ako administrirate stroj koji ima više od jednog administratora.
Sustav će vas pitati treba li stvoriti račun običnog korisnika. Taj račun bi trebao biti vaš glavni osobni login. Ne biste trebali koristiti račun roota u svakodnevne potrebe ili kao svoj osobni login.
Zašto ne? Pa, jedan od razloga za izbjegavanje korištenja rootovih povlastica jest iznimna lakoća kojom root može napraviti nepopravljivu štetu. Drugi razlog je što bi vas mogli prevariti programom koji je trojanski konj -- iskorištava vaše moći nadkorisnika kako bi ugrozio sigurnost sustava na kojem se nalazite. Ovu temu detaljnije obrađuje svaka knjiga o administraciji Unix sustava -- razmislite o čitanju ako još niste čuli za ovo.
Korisnički račun nazovite kako god želite. Da vam je ime Ivica Perić, mogli biste koristiti ``peric'', ``ivica'', ``iperic'' ili ``ip''.
Zatim će vas sustav pitati želite li uključiti shadow lozinke. To je sustav
koji vaš Linux sustav čini malo sigurnijim. Na sustavu bez shadow lozinki,
lozinke su pohranjene (enkriptirane) u datoteci koji svi mogu čitati,
/etc/passwd
. Ta datoteka mora biti čitljiva svakome tko se može
logirati jer sadrži ključne korisničke informacije, primjerice, kako pretvarati
brojčane oznake korisnika u login imena. Prema tome, moguće je da netko pokupi
vašu /etc/passwd
datoteku i izvrši `brute force' napad (tj.
pokrene automatizirani test svih mogućih kombinacija lozinki) na nju te tako
otkrije lozinke.
Ako su uključene shadow lozinke, lozinke se umjesto toga pohranjuju u
/etc/shadow
, u koju može čitati i pisati samo root, a čitati je
može čitati grupa shadow. Dakle, preporučamo vam da uključite shadow lozinke.
Ponovno podešavanje sustava shadow lozinki se može obaviti u svakom trenutku,
pomoću programa shadowconfig
. Za više informacija pogledajte
/usr/share/doc/passwd/README.debian.gz
nakon instalacije.
Sustav će vas sada pitati želite li koristiti unaprijed pripremljene programske
konfiguracije koje Debian nudi. Uvijek možete odabrati, paket po paket, što
želite instalirati na svoj novi stroj. To je svrha programa
dselect
, opisanog dolje. Ali, uz 3650 paketa u Debianu, to može
biti dug zadatak!
Zato imate mogućnost izabiranja zadaća i profila. Zadaća je posao koji ćete obavljati na stroju, kao što je programiranje u Perlu, pisanje HTML-a, ili obrada teksta na kineskom. Možete izabrati više zadaća. Profil je kategorija kojoj će vaš stroj pripadati, kao što je mrežni poslužitelj ili osobna radna stanica. Za razliku od zadaća, možete izabrati samo jedan profil.
Ukratko, ako vam se žuri, izaberite jedan profil. Ako imate više vremena,
izaberite profil Custom i odaberite skup zadaća. Ako imate napretek vremena i
želite vrlo precizno odrediti što će se, a što neće instalirati, preskočite
ovaj korak i koristite svu moć dselect
a.
Uskoro ćete ući u dselect
. Ako ste odabrali zadaće ili profil,
preskočite korak ``Select'' u dselect
u jer je odabir već učinjen.
Malo upozorenje o prikazanim veličinama zadaća: veličina pokazana za svaku zadaću je zbroj veličina njenih paketa. Ako odaberete dvije zadaće koje dijele neke pakete, stvarna potreba za diskom će biti manja od zbroja veličina tih dviju zadaća.
Nakon što dodate oba logina (root i osobni), naći ćete se u programu
dselect
. Prije toga svakako pročitajte Uvod u dselect
.
dselect
vam omogućava odabir paketa koje će se
instalirati na vaš sustav. Ako imate CD-ROM ili tvrdi disk sa dodatnim Debian
paketima koje želite instalirati na svoj sustav, ili ste spojeni na Internet,
to možete odmah iskoristiti. Inače možete izaći iz dselect
a i
pokrenuti ga kasnije, nakon što prenesete datoteke Debian paketa na svoj
sustav. Dok radite u dselect
u, morate biti nadkorisnik (root).
Nakon što napustite dselect
, ugledat ćete login prompt. Logirajte
se pomoću izabranog osobnog logina i lozinke. Vaš sustav je sada spreman za
korištenje.
NAPOMENA: Ako instalirate s CD-ROM-a i/ili ste spojeni izravno na mrežu, slobodno možete preskočiti ovo poglavlje. Instalacijski sustav će vas pitati za ove informacije samo ako mreža još nije podešena.
Osnovni sustav sadrži potpun ppp
paket. Taj paket vam omogućava
povezivanje na ISP pomoću PPP-a. Ovdje su neke osnovne upute za postavljanje
PPP veze. Instalacijske diskete sadrže program pppconfig
koji će
vam pomoći u postavljanju PPP-a. Kada vas pita za ime vaše veze, svakako
ju nazovite ``provider''.
Uz malo sreće, program pppconfig
će vas provesti kroz bezbolno
namještanje PPP veze. Međutim, ako to ne radi, pogledajte dolje za detaljne
upute.
Čest problem u Hrvatskoj je poruka ``NO DIALTONE'', koja je česta sa starijim
modemima koji koriste američki telefonski sustav. Tamo je signal slobodnog
biranja drugačiji od našega, pa zato morate isključiti njegovo prepoznavanje.
U inicijalizacijski string (dijalog ``Advanced Options'' pa ``Modem Init'' u
pppconfig
u) dodajte naredbu ``X3'' -- dakle, ako je prije bio
``ATZ'', sada će biti ``ATZX3''. Iznimka su ZyXeL modemi na kojima treba
koristiti ``X4''.
Za postavljanje PPP-a potrebna su osnovna znanja pregledavanja i uređivanja
datoteka pod Linuxom. Za pregledavanje datoteka koristite zmore
,
odnosno zmore
za sažete datoteke s nastavkom .gz. Na
primjer, kako biste vidjeli README.debian.gz
, napišite zmore
README.debian.gz. Jedini editor koji dolazi s osnovnim sustavom je
ae
, kojeg je vrlo ga jednostavno koristiti, ali nema puno
mogućnosti, te elvis-tiny
, ograničeni klon vi
ja.
Vjerojatno ćete poslije instalirati editore i preglednike bogatije
mogućnostima, kao što su nvi
, less
i
emacs
.
Otvorite /etc/ppp/peers/provider
i zamijenite ``/dev/modem'' s
``/dev/ttyS#'' gdje # označava broj vašeg serijskog
porta. Pod Linuxom, serijski portovi se broje od 0; vaš prvi serijski port pod
Linuxom se zove /dev/ttyS0
. Sljedeći korak je editiranje
/etc/chatscripts/provider
i dodavanje telefonskog broja vašeg
providera, vašeg korisničkog imena i lozinke. Nemojte brisati ``\q'' koji
prethodi lozinci. To štiti lozinku od pojavljivanja u log datotekama.
Mnogi provideri umjesto tekstualne autentifikacije za prijavljivanje koriste
PAP ili CHAP. Drugi koriste oboje. Ako vaš provider zahtijeva PAP ili CHAP,
morat ćete slijediti drukčiji postupak. Zakomentirajte sve ispod niza za
biranje (onoga koji počinje s ``ATDT'') u
/etc/chatscripts/provider
, promijenite
/etc/ppp/peers/provider
kako je gore opisano i dodajte user
ime gdje ime označava vaše korisničko ime kod
providera na koji se pokušavate spojiti. Zatim, editirajte
/etc/ppp/pap-secrets
odnosno /etc/ppp/chap-secrets
i
tamo upišite svoju lozinku.
Također ćete morati editirati /etc/resolv.conf
i dodati IP adrese
DNS-ova vašeg providera. Redovi u /etc/resolv.conf
su u sljedećem
formatu: nameserver xxx.xxx.xxx.xxx gdje
xevi označavaju brojeve IP adrese. Opcionalno, mogli biste dodati
usepeerdns postavku u /etc/ppp/peers/provider
datoteku, što će omogućiti automatsko odabiranje prikladnih DNS poslužitelja,
koristeći postavke koje obično pruži providerov poslužitelj.
Osim ako je postupak spajanja na vašeg providera drukčiji od većine ISP-ova,
gotovi ste! Uključite PPP vezu pokretanjem pon
kao root i pratite
tijek naredbom plog
. Za isključenje koristite poff
,
opet kao root.
Pročitajte datoteku /usr/share/doc/ppp/README.Debian.gz
za više
informacija o korištenju PPP-a na Debianu.
Informacije o instaliranju ostatka vašeg Debian sustava sadrži odvojen
dokument, Uvod u dselect
.
Ako koristite profile ili zadaće iz Izaberite i instalirajte profile,
Poglavlje 7.21, ne zaboravite preskočiti korak ``Select'' u
dselect
u.