Ako ste novi u Unixu, vjerojatno biste trebali kupiti nekoliko knjiga i
pročitati ih. Unix
FAQ sadrži više referenci (engleskim) knjigama i Usenet grupama koje
će vam biti od pomoći. Također možete pogledati User-Friendly Unix
FAQ.
Evo kratkog popisa literature na hrvatskom:
Hrvatske Usenet grupe hr.comp.linux i hr.comp.unix su izvrsno mjesto ako trebate nečiju pomoć. Na BBS-ovima postoje UNIX.HR i Linux.CL.
Linux je implementacija Unixa. Linux
Documentation Project (LDP) je sakupio više HOWTO-a i računalnih
knjiga vezanih za Linux. Većina tih dokumenata se može lokalno instalirati;
jednostavno instalirajte paket doc-linux-html (HTML verzije) ili
paket doc-linux-text (ASCII verzije), a zatim pogledajte u
/usr/doc/HOWTO. Međunarodne verzije LDP HOWTO-a su također
dostupne kao Debian paketi: HTML i tekstualne verzije hrvatskih prijevoda
sadrži paket doc-linux-hr.
Informacije specifične za Debian se mogu naći dolje.
Debian je malčice drugačiji od drugih distribucija. Čak i ako su vam druge distribucije Linuxa poznate, trebali biste znati neke stvari o Debianu koje će vam pomoći u održavanju sustava u dobrom, čistom stanju. Ovo poglavlje sadrži materijale koji će vam pomoći u orijentiranju; ne namjerava biti uvod u korištenje Debiana, nego samo vrlo kratak pogled na sustav za one kojima se jako žuri.
Najvažniji koncept kojeg trebate prihvatiti je Debianov paketni sustav. U biti, velike dijelove svog sustava morate smatrati prepuštenima paketnom sustavu. Među njima su:
/usr (osim /usr/local)
/var (možete napraviti /var/local i tamo biti
sigurni)
/bin
/sbin
/lib
Na primjer, ako zamijenite /usr/bin/perl, to će raditi, ali ako
onda nadogradite svoj paket perl, datoteka koju ste tamo stavili
će biti zamijenjena. Stručnjaci to mogu zaobići stavljanjem paketa na ``hold''
u dselectu.
Ako trebate informacije o pojedinom programu, prvo biste trebali probati man program, odnosno info program.
/usr/doc također sadrži puno korisne dokumentacije.
/usr/doc/HOWTO i /usr/doc/FAQ sadrže puno osobito
zanimljivih informacija.
Debianove WWW stranice sadrže
veliku količinu dokumentacije o Debianu. Konkretno, pogledajte Debian FAQ i arhive Debianovih mailing listi.
Zajednica Debiana podržava samu sebe; kako biste se pretplatili na jednu ili
više Debianovih mailing listi, pogledajte stranicu za pretplaćivanje
na mailing liste.
Zašto bi netko želio kompajlirati novi kernel? To često nije nužno jer standardni kernel isporučen s Debianom radi na većini konfiguracija. Međutim, korisno je kompajlirati novi kernel kako biste:
Nemojte se bojati kompajliranja novog kernela. Zabavno je i isplativo.
Za kompajliranje kernela na Debian način potrebni su vam neki paketi:
kernel-package, kernel-source-2.2.19 (najnovija
verzija u vrijeme pisanja), fakeroot i nekoliko drugih koji su
vjerojatno već instalirani (pogledajte
/usr/share/doc/kernel-package/README.gz za potpuni popis).
Primjetite da svoj kernel ne morate kopmajlirati na ``Debian način'';
no, mislimo da je korištenje paketnog sustava za instalaciju kernela sigurnije
i lakše. Zapravo, svoj izvorni kod kernela umjesto iz
kernel-source-2.2.19 možete uzeti ravno od Linusa i još uvijek
koristiti kernel-package za kompajliranje.
Primjetite da ćete potpunu dokumentaciju o korištenju
kernel-package naći u /usr/share/doc/kernel-package.
Ovo poglavlje sadrži samo kratak uvod.
Nadalje ćemo pretpostavljati da će se vaš izvorni kod kernela nalaziti u
/usr/local/src te da je verzija vašeg kernela 2.2.19. Kao root
stvorite direktorij pod /usr/local/src i promijenite njegovog
vlasnika na svoj obični ne-root račun. Preko svog običnog ne-root računa,
uđite u direktorij u kojem želite ostaviti kod kernela (cd
/usr/local/src), otpakirajte kod kernela (tar xIf
/usr/src/kernel-source-2.2.19.tar.bz2), uđite u stvoreni direktorij
(cd kernel-source-2.2.19/). Sada možete konfigurirati kernel
(make xconfig ako je X11 instaliran, podešen i pokrenut, a inače
make menuconfig). Uzmite si vremena za čitanje računalne pomoći i
izabirite pažljivo. Kada dvojite, obično je bolje uključiti driver (program
koji upravlja hardverskim dodacima, kao što su Ethernet kartice, SCSI
kontroleri, i tako dalje) za kojeg niste sigurni. Budite pažljivi: druge
opcije, nevezane za određeni hardver, bi trebalo ostaviti na zadanoj
vrijednosti ako ih ne razumijete. Nemojte zaboraviti odabrati "Kernel
daemon support (e.g. autoload of modules)" u "Loadable module
support" (inače nije odabrano) ili će vaša Debian instalacija imati
problema.
Očistite stablo i parametre kernel-package pokretanjem
make-kpkg clean.
Sada kompajlirajte kernel: fakeroot make-kpkg --revision=vlastiti.1.0 kernel_image. Broj verzije ``1.0'' možete mijenjati po volji; to je samo broj verzije po kojem ćete raspoznavati svoje izgrađene kernele. Isto tako možete staviti bilo koju riječ umjesto ``vlastiti'' (na primjer, ime računala). Kompajliranje kernela može poprilično potrajati, ovisno o brzini vašeg stroja.
Ako vam je potrebna PCMCIA podrška, također ćete morati instalirati paket
pcmcia-source. Kao root otpakirajte gzipanu tar datoteku u
direktoriju /usr/src (važno je da se moduli nađu na očekivanom
mjestu, /usr/src/modules). Zatim, kao root, pokrenite
make-kpkg modules_image.
Kada kompajliranje završi, možete instalirati svoj vlastiti kernel kao i svaki
drugi paket. Kao root pokrenite dpkg -i
../kernel-image-2.2.19-podarh_vlastita.1.0_powerpc.deb. Dio
podarh je opcionalna podarhitektura, koja ovisi o postavljenim
opcijama kernela. dpkg -i kernel-image... će instalirati kernel,
kao i neke druge zgodne potporne datoteke. Na primjer, pravilno će se
instalirati System.map (korisno za nalaženje problema u kernelu),
te /boot/config-2.2.19, sa vašom trenutnom konfiguracijom. Ako
ste stvorili paket modula, morat ćete instalirati i njega.
Vrijeme je za ponovno dizanje sustava: pažljivo pročitajte sva upozorenja koja su gornji koraci možda dali i pokrenite shutdown -r now.
Za više informacija o kernel-package pročitajte dokumentaciju u
/usr/doc/kernel-package.