Ako ste novi u Unixu, vjerojatno biste trebali kupiti nekoliko knjiga i
pročitati ih. Unix
FAQ
sadrži više referenci (engleskim) knjigama i Usenet grupama koje
će vam biti od pomoći. Također možete pogledati User-Friendly Unix
FAQ
.
Evo kratkog popisa literature na hrvatskom:
Hrvatske Usenet grupe hr.comp.linux i hr.comp.unix su izvrsno mjesto ako trebate nečiju pomoć. Na BBS-ovima postoje UNIX.HR i Linux.CL.
Linux je implementacija Unixa. Linux
Documentation Project (LDP)
je sakupio više HOWTO-a i računalnih
knjiga vezanih za Linux. Većina tih dokumenata se može lokalno instalirati;
jednostavno instalirajte paket doc-linux-html
(HTML verzije) ili
paket doc-linux-text
(ASCII verzije), a zatim pogledajte u
/usr/doc/HOWTO
. Međunarodne verzije LDP HOWTO-a su također
dostupne kao Debian paketi: HTML i tekstualne verzije hrvatskih prijevoda
sadrži paket doc-linux-hr
.
Informacije specifične za Debian se mogu naći dolje.
Debian je malčice drugačiji od drugih distribucija. Čak i ako su vam druge distribucije Linuxa poznate, trebali biste znati neke stvari o Debianu koje će vam pomoći u održavanju sustava u dobrom, čistom stanju. Ovo poglavlje sadrži materijale koji će vam pomoći u orijentiranju; ne namjerava biti uvod u korištenje Debiana, nego samo vrlo kratak pogled na sustav za one kojima se jako žuri.
Najvažniji koncept kojeg trebate prihvatiti je Debianov paketni sustav. U biti, velike dijelove svog sustava morate smatrati prepuštenima paketnom sustavu. Među njima su:
/usr
(osim /usr/local
)
/var
(možete napraviti /var/local
i tamo biti
sigurni)
/bin
/sbin
/lib
Na primjer, ako zamijenite /usr/bin/perl
, to će raditi, ali ako
onda nadogradite svoj paket perl
, datoteka koju ste tamo stavili
će biti zamijenjena. Stručnjaci to mogu zaobići stavljanjem paketa na ``hold''
u dselect
u.
Ako trebate informacije o pojedinom programu, prvo biste trebali probati man program, odnosno info program.
/usr/doc
također sadrži puno korisne dokumentacije.
/usr/doc/HOWTO
i /usr/doc/FAQ
sadrže puno osobito
zanimljivih informacija.
Debianove WWW stranice
sadrže
veliku količinu dokumentacije o Debianu. Konkretno, pogledajte Debian FAQ
i arhive Debianovih mailing listi
.
Zajednica Debiana podržava samu sebe; kako biste se pretplatili na jednu ili
više Debianovih mailing listi, pogledajte stranicu za pretplaćivanje
na mailing liste
.
Zašto bi netko želio kompajlirati novi kernel? To često nije nužno jer standardni kernel isporučen s Debianom radi na većini konfiguracija. Međutim, korisno je kompajlirati novi kernel kako biste:
Nemojte se bojati kompajliranja novog kernela. Zabavno je i isplativo.
Za kompajliranje kernela na Debian način potrebni su vam neki paketi:
kernel-package
, kernel-source-2.2.19
(najnovija
verzija u vrijeme pisanja), fakeroot
i nekoliko drugih koji su
vjerojatno već instalirani (pogledajte
/usr/share/doc/kernel-package/README.gz
za potpuni popis).
Primjetite da svoj kernel ne morate kopmajlirati na ``Debian način'';
no, mislimo da je korištenje paketnog sustava za instalaciju kernela sigurnije
i lakše. Zapravo, svoj izvorni kod kernela umjesto iz
kernel-source-2.2.19
možete uzeti ravno od Linusa i još uvijek
koristiti kernel-package
za kompajliranje.
Primjetite da ćete potpunu dokumentaciju o korištenju
kernel-package
naći u /usr/share/doc/kernel-package
.
Ovo poglavlje sadrži samo kratak uvod.
Nadalje ćemo pretpostavljati da će se vaš izvorni kod kernela nalaziti u
/usr/local/src
te da je verzija vašeg kernela 2.2.19. Kao root
stvorite direktorij pod /usr/local/src
i promijenite njegovog
vlasnika na svoj obični ne-root račun. Preko svog običnog ne-root računa,
uđite u direktorij u kojem želite ostaviti kod kernela (cd
/usr/local/src), otpakirajte kod kernela (tar xIf
/usr/src/kernel-source-2.2.19.tar.bz2), uđite u stvoreni direktorij
(cd kernel-source-2.2.19/). Sada možete konfigurirati kernel
(make xconfig ako je X11 instaliran, podešen i pokrenut, a inače
make menuconfig). Uzmite si vremena za čitanje računalne pomoći i
izabirite pažljivo. Kada dvojite, obično je bolje uključiti driver (program
koji upravlja hardverskim dodacima, kao što su Ethernet kartice, SCSI
kontroleri, i tako dalje) za kojeg niste sigurni. Budite pažljivi: druge
opcije, nevezane za određeni hardver, bi trebalo ostaviti na zadanoj
vrijednosti ako ih ne razumijete. Nemojte zaboraviti odabrati "Kernel
daemon support (e.g. autoload of modules)" u "Loadable module
support" (inače nije odabrano) ili će vaša Debian instalacija imati
problema.
Očistite stablo i parametre kernel-package
pokretanjem
make-kpkg clean.
Sada kompajlirajte kernel: fakeroot make-kpkg --revision=vlastiti.1.0 kernel_image. Broj verzije ``1.0'' možete mijenjati po volji; to je samo broj verzije po kojem ćete raspoznavati svoje izgrađene kernele. Isto tako možete staviti bilo koju riječ umjesto ``vlastiti'' (na primjer, ime računala). Kompajliranje kernela može poprilično potrajati, ovisno o brzini vašeg stroja.
Ako vam je potrebna PCMCIA podrška, također ćete morati instalirati paket
pcmcia-source
. Kao root otpakirajte gzipanu tar datoteku u
direktoriju /usr/src
(važno je da se moduli nađu na očekivanom
mjestu, /usr/src/modules
). Zatim, kao root, pokrenite
make-kpkg modules_image.
Kada kompajliranje završi, možete instalirati svoj vlastiti kernel kao i svaki
drugi paket. Kao root pokrenite dpkg -i
../kernel-image-2.2.19-podarh_vlastita.1.0_powerpc.deb. Dio
podarh je opcionalna podarhitektura, koja ovisi o postavljenim
opcijama kernela. dpkg -i kernel-image... će instalirati kernel,
kao i neke druge zgodne potporne datoteke. Na primjer, pravilno će se
instalirati System.map
(korisno za nalaženje problema u kernelu),
te /boot/config-2.2.19
, sa vašom trenutnom konfiguracijom. Ako
ste stvorili paket modula, morat ćete instalirati i njega.
Vrijeme je za ponovno dizanje sustava: pažljivo pročitajte sva upozorenja koja su gornji koraci možda dali i pokrenite shutdown -r now.
Za više informacija o kernel-package
pročitajte dokumentaciju u
/usr/doc/kernel-package
.